Obična tisa

Taxus baccata

Obična tisa (Taxus baccata) je vazdazeleni grm ili nisko stablo koje može narasti visoko i do 20 m. Sporog je rasta i može doživjeti starost i više od 1.000 godina. Godišnje naraste između 20 i 30 cm. Posjeduje široko zaobljenu ili široku piramidalnu krošnju.
Kora drveta mijenja boju iz crvenosmeđe u sivosmeđu, a kasnije se i ljušti u manjim ljuskama. Vrlo je mekana te se pod većim pritiskom (penjanje djece) mogu dosta oštetiti grane pa čak i cijelo stablo.
Korjenov sustav je dubok, jako razgranat, deblo je nepravilno, široko, promjera do 1m.
Tisa ima duge i brojne grane prekrivene igličastim listovima.Iglice su plosnate i mekane, duge oko 2-3 cm, široke oko 2mm, na vrhu kratko ušiljene. Na licu su tamnozelene i sjajne, naličje im je svjetlije i imaju dvije blijedozelene pruge. Raspoređene su češljasto na dva dijela, a ostaju na granama 4-8 godina.
Na dvodomim biljkama pojavljuju se jednospolni cvjetovi. U jesen se muški cvjetovi pojavljuju u obliku pojedinačnih i okruglih tvorevina smještenih u pazušcima jednogodišnjih listova. Ženski cvjetovi pojavljuju se pojedinačno u proljeće, zeleni su i sitni, gusto prekriveni ljuskama.
Cvate od veljače do travnja, a oprašuje se vjetrom.
Nakon oplodnje, iz ženskih se cvjetova razvija tamnosmeđa jajasta sjemenka obavijena mesnatim ovojem (arilus), koji je prvotno zelene, a kasnije izrazito crvene boje, te dozrijeva u jesen.
Tisa se razmnožava sjemenom i reznicama, uglavnom je dobre izbojne snage iz panja, no puno bolje iz položenih grana.
STANIŠTE
Tisa je prirodno rasprostranjena na području nižeg dijela Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike.U mnogim europskim državama proglašena je strogo zaštićenom biljnom vrstom.
Sadi se u parkovima i botaničkim vrtovima. Zbog svog atraktivnog izgleda prisutna je u mnogim vrtovima. U srednjem vijeku koristila se za izradu posebno cijenjenih lukova za strijele, što je uzrokovalo veliko smanjenje tise na prirodnim staništima. Zbog velike potražnje drva za gradnju s vremenom je tisa u prirodnim staništima postala rijetka vrsta te je danas i u Hrvatskoj zakonom zaštićena vrsta.
Uglavnom uspijeva na svakom tipu tla, podnosi gradska zagađenja zraka i podnosi temperaturu i do -25 ̊C Zbog svoje je fine strukture lako za mehaničku obradu, te popularno za rezbarenje i izradu raznih predmeta. Ekstrakt listova koristi se kao insekticid.

Svi dijelovi tise su veoma otrovni zbog sadržaja alkaloida taksina i glikozida taksikatina koji su kardiotoksični. Nakon konzumacije nastupaju gastrointestinalni problemi te poremećaj rada srca i cirkulacije, oštećenje jetre i bubrega. Uzrok smrti je paraliza disanja. Za ljude je jestiv samo mesnati dio sjemena (arilus), a može se jesti svjež ili u prerađenom stanju. Pticama je vrlo omiljena hrana
Tisa se može koristiti u ljekovite svrhe. Sadrži tvar taksol koji pokazuje značajni potencijal u liječenju raka, posebice kod raka jajnika. Unutarnjom primjenom listova liječi se astma, bronhitis, štucavica, reuma i epilepsija. S obzirom na otrovnost biljke, ne bi ju se trebalo koristiti u kućnoj upotrebi bez nadzora ovlaštene osobe.

    

Tekst i slike: Mihael Dašek, 5.c